Mnoge supstance su, u manjoj ili većoj meri, povezane sa zavisnošću. U nekim slučajevima, to je sa dobrim razlogom. Ipak, u drugim, to je prenaglašen strah uzrokovan neosnovanim predrasudama i propagandom protiv supstanci neosnovano klasifikovanih kao “potencijalno opasna droga”. Ključno je biti svestan da se usled korišćenja određenih supstanci mogu pojaviti i fizičke i bihejvioralne vrste zavisnosti, te je veoma važno znati kako to sprečiti. Ali, ne treba da živite u strahu. U stvari, savremena istraživanja sugerišu da određene supstance ne samo da ne izazivaju zavisnost, već da bi zapravo mogle biti obećavajući terapeutski agensi za lečenje zavisnosti. Čarobne pečurke, zajedno sa drugim psihodelicima i halucinogenima, spadaju u ovu kategoriju. Izgleda da one, ne samo da ne izazivaju zavisnost, već bi čak mogle da leče rasprostranjene oblike zavisnosti, i to sa velikom stopom uspeha. Saznajte više u nastavku.
UVOD U POVEZANOST IZMEĐU PSIHODELIKA, MAGIČNIH PEČURAKA I ZAVISNOSTI
Daleko od toga da se radi o opasnoj supstanci koja izaziva zavisnost, činjenica je da zapravo postoji mnogo istraživanja koja se bave potencijalom magičnih pečurkama za lečenje zavisnosti. Štaviše, mnoge studije proglasile su psilocibin, aktivni sastojak magičnih (psihodeličnih) pečuraka, i drugih psihodelika, jednim od najmanje opasnih psihoaktivnih supstanci na svetu. Zašto? Jer mozak veoma brzo stvara veoma snažnu toleranciju na psilocibin. Ako ste ikada pokušali da uzimate magične pečurke u kratkom vremenskom razmaku, verovatno ste primetili da su efekti vrlo brzo splasnuli ili da ih niste uopšte mogli postići. Ova karakteristika, između ostalog, sprečava da psilocibin, odnosno magične pečurke izazovu fizičku zavisnost. Međutim, pre nego što postanete previše entuzijastični, treba imati na umu da, uprkos tome, postoji potencijal da razvijemo bihejvioralnu zavisnost od magičnih pečuraka ili doživimo negativne nuspojave ukoliko se zloupotrebe. U nastavku ćemo detaljnije objasniti svaki od ovih aspekata, ali sve u svemu, kada su u pitanju psilocibinske magične pečurke i zavisnost, čini se da ove čarobne gljive imaju mnogo više prednosti, nego mana.
KAKO MAGIČNE PEČURKE UTIČU NA LJUDSKI MOZAK?
Da bismo razumeli koncept razvijanja zavisnosti, hajde prvo ukratko da razjasnimo kako naš mozak reaguje na psihodelične stimulanse. Magične pečurke, kao i većina drugih halucinogena, su serotonergične. To znači da utiču na serotoninski sistem mozga. U slučaju pečuraka, one aktiviraju neurotransmitere u mozgu, dok istovremeno menjaju aktivnost neurona. Ovaj dvostruki proces funkcioniše u tandemu i „destabilizuje“ mozak. Destabilizacija mozga možda zvuči loše, ali se smatra da je upravo u njoj ključ svih potencijalnih terapeutskih prednosti psilocibina. U uobičajenom, svakodnevnom životu, aktivnost neurona je prilično predvidiva i ustaljena, sa određenim neurološkim putevima i mrežama koji se konsantno koriste i postaju duboko ukorenjeni. Kontinuirana upotreba istih neuronskih puteva je u suštini ono što uzrokuje naviku i zavisnost od bilo čega. Destabilizacijom ovih puteva i omogućavanjem mozgu da izgradi poptuno nove, uz istovremeno povećanje nivoa serotonina, stari putevi odgovorni za iste obrasce razmišljanja i ponašanja mogu biti preusmereni, ako ne i potpuno prekinuti. Smatra se da upravo zahvajujući ovoj sposobnosti, psihoelici ne samo da ne izazivaju zavisnost, već mogu imati važnu ulogu u lečenju zavisnosti.
RAZLIČITE VRSTE ZAVISNOSTI
Zavisnost je kompleksna pojava koja ni dan danas nije u potpunosti shvaćena. Međutim, uopšteno govoreći, vrste zavisnosti se obično dele u dve kategorije: hemijske/fizičke zavisnosti i bihejvioralne/psihičke zavisnosti.
- Hemijska / fizička zavisnost
Hemijska zavisnost, poznata i kao fizička zavisnost, je ono što vam verovatno prvo pada na pamet kada pomislite na sam pojam zavisnosti. Nikotin, alkohol, heroin i tako dalje su supstance koje kontinuiranom upotrebom stvaraju snažnu fizičku zavisnost. Jednostavno rečeno, ove vrste zavisnosti funkcionišu tako što pokreću dopaminski odgovor u mozgu i telu – deo sistema nagrađivanja mozga, koji nas uči da ponovimo određenu radnju jer je bila prijatna. Kako ta radnja nastavlja da se ponavlja, odgovor dopamina se smanjuje, ostavljajući nas da se osećamo nezadovoljno i da tražimo još. Zatim, sve češće koristimo supstancu ili je konzumiramo u većoj meri da bismo ponovo dobili željeni dopaminski odgovor, ona se smanjuje i tako dalje. Vremenom, telo može postati veoma zavisno od ovih supstanci, do te mere da naglo i iznenadno prekidanje upotrebe može biti fatalno. Ovo je poznato kao građenje tolerancije na supstancu, koje dovodi do potrebe za sve većom količinom iste da bismo osetili isti prvobitni intenzitet njenih efekata i dejstava, o čemu više u nastavku.
- Bihejvioralna zavisnost
Bihevioralne ili procesne zavisnosti funkcionišu na isti način kao i fizičke, pokrećući sistem nagrađivanja mozga. Međutim, umesto da određena supstanca pokreće fizičko oslobađanje dopamina (i aktivira širi krug sistema nagrađivanja mozga), to čini spoljni stimulans na mentalnom nivou. Pomislite na kockanje, prejedanje ili kompulzivno proveravanje telefona – to su sve bihejvioralne zavisnosti iliti zavisnosti u pogledu ponašanja. Kao i kod hemijskih zavisnosti, osećaj nagrade će se vremenom smanjiti, ali će mozak i dalje žudeti za visokim nivoom stimulacije, čineći da nastavljamo da ponavaljamo istu aktivnost čak i kada ona postane veoma štetna po nas. Dobra vest je da bihejvioralne zavisnosti obično nisu toliko opasne kao hemijske, jer se zadržavaju na nivou našeg uma – fizički gledano, telo ne postaje zapravo zavisno od istih, zbog čega nećete doživeti istu vrstu odvikavanja od nečega poput heroina ili kockanja.
DA LI MAGIČNE PEČURKE (I DRUGI PSIHODELICI) IZAZIVAJU ZAVISNOST?
Dobra vest? Studije iznova i iznova dokazuju da psihodelici, uključujući i magične pečurke ne izazivaju hemijsku, odnosno fizičku zavisnost. Zašto? Jer se na psihodelike, srećom ili nesrećom, veoma brzo razvija visok prag tolerancije. Kada razvijemo toleranciju na bilo koju supstancu, to znači da su nam potrebne veće doze iste da bismo doživeli prethodno postignute željene efekte i dejstva. Do sada nisu otkrivene nikakve direktne negativne zdravstvene posledice konzumiranja magičnih pečuraka, osim potencijalno previše intenzivnog i, stoga, neprijatnog iskustva usled konzumiranja prevelike doze. Čak i kada odlučite napravite pauzu kako bi se tolerancija ponovo smanjila, vaše telo fizički neće žudeti za psihodelicima, kao što je to slučaj kada su u pitanju druge supstance, poput alkohola ili nikotina koje izazvaju fizičku zavisnost. Zahvaljujući tome, magične pečurke su proglašene kao jedne od najbezbednijih supstanci – čak bezbednijim od (za razliku od njih), legalizovanih supstanci poput nikotina i alkohola. Međutim, iako halucinogeni poput magičnih pečuraka, pa čak i LSD-a, ne izazivaju fizičke promene koje dovode do hemijske/fizičke zavisnosti, to ne znači da ne mogu izazvati zavisnost na psihičkom nivou. U teoriji, moguće je da prijatna, pozitivna dejstva magičnih pečuraka i drugih psihodelika mogu izazvati razvijanje bihejvioralne zavisnosti kod psihički nestabilnijih pojedinaca prirodno sklonijima zavisnosti. Takođe, samo razvijanje tolerancije na bilo koju supstancu, ukljućujući i psihodelike, može podstaći osobu da pređe na snažnije i potencijalno opasnije alternative, što potencijalno dovodi do zloupotrebe supstanci.
DA LI MAGIČNE PEČURKE I PSIHODELICI MOGU POMOĆI U LEČENJU ZAVISNOSTI?
Kao što je pomenuto, postoji uzbudljiv napredak u pogledu istraživanja teraputskog i medicinskog potencijala psilocibina kao oruđa u borbi protiv raznih oblika zavisnosti, o čemu se detaljnije možete informisati u našem članku koji se bavi ovom konkretnom temom. Ukratko, pored gore navedenog dvostrukog procesa neurotransmisije i aktivnosti neurona, magične pečurke takođe imaju snažan efekat na mrežu podrazumevanog režima mozga (DMN). Kada ljudi imaju snažnu žudnju za određenim ponašanjem ili supstancom, odnosno neki oblik zavisnosti, fMRI skeniranje pokazuju da je DMN regija izuzetno aktivna – što sugeriše da je ona ključna za razumevanje same zavisnosti. Pod uticajem psilocibina prisutnog u magičnim šečurkama i drugim psihodelicima, regioni mozga koji inače nisu ni na koji način povezani mogu direktno da komuniciraju, a moćna uloga DMN-a postaje smanjena. Kada DMN postane manje dominantan, čini se da, iako ljudi i dalje mogu iskusiti žudnju, oni postaju manje opsesivno obuzeti njome. Stoga, mnoga istraživanja ukazuju na to da psilocibin zapravo može pomoći u prevazilaženju zavisnosti zajedno sa adekvatnom psihoterapijom i stručnom podrškom, jer ovaj proces omogućava mozgu da zaobiđe ustaljene, utabane neuronske puteve i mreže povezane sa zavisnošću, koje je teško prekinuti, i formira nove. Takođe, sama introspektivna priroda halucinogenih i psihodeličnih iskustava generalno može imati ulogu u borbi protiv zavisnosti, jer pomaže ljudima da dođu do novih uvida i promene svoju percepciju istih. Iako ova istraživanja nisu finalna, izuzetno su obećavajuća i u sve većem “zamahu”.
FINALNA “PRESUDA”
Dokazi o fizičkoj i bihejvioralnoj zavisnosti kada su u pitanju magične pečurke, pa i drugi psihodelici su oskudni, ako ne i nepostojeći. Ipak, bilo bi naivno ne imati to na umu, s obzirom na to da, kada god radimo ili koristimo bilo šta što je potencijalno štetno po nas, redovno treba da se osvrnemo na svoje ponašanje i procenimo da li je to što radimo pozitivan izbor ili nešto dekstruktivno, poput zloupotrebe supstanci ili štetnog i auto-destruktivnog ponašanja. Sve u svemu, međutim, informacije kojima raspolažemo ukazuju na to da bismo, umesto da brinemo o zavisnosti magičnih pečuraka i halucinogena koja je iz svega priloženog, skoro nepostojeća, trebalo da budemo uzbuđeni i aktivno znatiželjni o njihovom potencijalu da se koriste u lečenju raznih drugih oblika zavisnosti.