Drevne prakse meditacije i dan danas se koriste kao oblik mentalne higijene, radi smirivanja našeg uma i tela, i postizanja višeg nivoa svesnosti u trenutku. Psihodelici takođe čine čuda kada je u pitanju širenje naše svesti i takođe utiču na izmenjeno stanje svesnosti, slično meditaciji. Nova istraživanja sugerišu da postoje čak i neurofiziološka i fenomenološka preklapanja između psihodeličnih i meditativnih stanja, kao i da bi praktikovanje obe prakse u isto vreme moglo imati mnogih koristi. U nastavku, saznajte više o ove dve različite, ali zapravo slične prakse, koje bi mogle biti dobitna “čarobna” kombinacija koja vas može odvesti na neka fascinantna mentalna putovanja.
KRATKA ISTORIJA MEDITACIJE I PSIHODELIKA
Dramatični porast interesovanja za jogu, meditaciju i istočnjačku religiju uopšte 60-ih i 70-ih godina prošlog veka bio je usko povezan sa psihodeličnim pokretom. Anketa koju je sproveo budistički časopis „Tricikl” pokazuje da je čak 83 % od ukupno 1.454 ispitanika imalo neko iskustvo iz prve ruke sa psihodelicima. Tokom 80-ih i 90-ih, mnoge duhovne, nekada bivše “hipi” zajednice postale su sredovečni centri za meditaciju sa relativno malo pridošlica mlađih od 30 godina. Činilo se da je novija generacija manje zainteresovana za meditaciju i alternativni način života , kao i za psihodelike. Međutim, tokom poslednjih godina, dostizanje viših stanja svesti, otvaranje uma novim percepcijama, kao i sami psihodelici i meditativne prakse, ponovo su podigli prašinu, kako u društvu, tako i u naučnoj zajednici koja sve više ispituje i obelodanjuje brojne potencijalne prednosti ovih praksi.
PSIHODELICI I MEDITACIJA
Postoji mnogo preklapanja između meditacije i psihodelika. Meditacija je praksa fokusiranja uma na mantru, disanje ili neku drugu repetitivnu aktivnost kako bi se došlo do stanja mira, relaksacije i mentalne jasnoće. Postoje spisi o meditaciji koji sežu hiljadama godina unazad, a mnogi su povezani i sa verskim, religioznim tradicijama. Psihodelici su psihoaktivne supstance koje takođe menjaju i proširuju ljudsku svest. Psihodelične supstance poput psilocibina, koji se nalazi u magičnim pečurkama i LSD-u, i DMT-a (glavnog sastojka čuvene Ajahuaske), takođe imaju religiozne prakse zasnovane oko njih i datiraju daleko kroz istoriju. I meditacija i psihodelici pozivaju praktičare da se pomire i ujedine sa prirodom stvarnosti. Obe prakse se zasnivaju na povezivanju sa univerzumom, širenjem svesti i percepcije i kretanju zajedno sa tokom misli kako bi nas dovele do važnih uvida. Danas, naučnici i istraživači počinju da uviđaju prednosti kombinovanja obe.
SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU PSIHODELIKA I MEDITACIJE
Dakle, kakav je odnos između psihodelika i meditacije? U čemu su slične, a po čemu se razliku? Jedan od načina da se pristupi takvom pitanju je da prvo nezavisno pogledamo samo značenje reči, a zatim i samih praksi.
- Etimologija
„Meditacija“ ima korene u latinskoj reči „meditari“, koja zauzvrat ima korene u indo-germanskoj reči „med“, koja ima veze sa „merenjem, hodanjem, iskoračenjem“. Stoga, meditaciju bismo mogli definisati kao čin istraživanja, ulaska, merenja, zauzimanja sfere naše svesti. Reč „psihodelik” je zasnovana na grčkim rečima „psiha” i „delos”, pri čemu prva označava „dah, sedište svesti”, a druga je pridev „jasan, vidljiv”. Stoga, ovo sugeriše da nam psihodelici mogu pomoći da “razbistrimo” svoj um, steknemo mentalnu jasnoću i učinimo prirodu svesti i podsvesti vidljivom. Dakle, sa etimološke tačke gledišta, kroz veoma različite loze, i pdihodelici i meditacija upućuju nas u istom pravcu – pravcu istraživanja našeg unutrašnjeg bića i svesti. Lingvistički odnos obe reči odražava stvarno iskustvo mnogih ljudi sa obe prakse, kao dva veoma različita sredstva za istraživanje veoma slične teme – nas samih, univerzuma i smisla postojanja.
- Tradicionalna praksa meditacije i psihodelici
Tradicionalni budizam ne uključuje upotrebu supstanci koje menjaju um, poput psihodelika. Uz vrlo malo mogućih izuzetaka, oni se jednostavno ne pominju u Sutrama i drugim drevnim spisima tekstovima, što objašnjava budističko pravilo koje nalaže da „Budin učenik ne opija svoj um i telo ili um i telo drugih“. Neki, pak, misle drugačije: ista prethodno pomenuta anketa pokazala je da skoro 60% budističkih praktičara smatra da psihodelici i budizam imaju dodirnih tačaka, kao i da bi razmotrili uzimanje psihodelika. Iako je tačno da okruženje i tehnike koje se koriste u tradicionalnim budističkim praksama nisu usmerene na upotrebu psihodelika, sasvim je očigledno da sama veština meditacije – vežbanje postizanja višeg nivoa svesnosti, kao i mira u telu i umu, čak i na neudobnim mestima, može biti od velike pomoći u toku psihodelične sesije.
- Šamanski meditativni rituali i psihodelici
Kao što vam je verovatno već poznato, tradicionalna, drevna upotreba psihodelika koja seže do drevnih južnoafričkih i azijskih plemena obuhvatala je čitave rituale, odnosno ceremonije, koje se i dan danas primenju i koje često posećuju oni zainteresovani za duhovno iskustvo konzumiranja Ajahuaske – moćnog psihodeličnog napitka. Mantranje i pevanje iskusnih šamana koji vode ovakve ceremonije, lupanje u bunjeve i druge instrumente, pa čak i igranje – sve su načini na koje se osoba koja se upućuje na duhovno psihodelično putovanje priprema za ovo iskustvo. Sve ove tehnike služe za podsticanje izmenjenog stanja svesti, sličnom meditaciji. Takođe, ukoliko ste zaronili u istraživanje sveta psihodelika, sigurno vam je dobro poznato koliko veliku ulogu mentalno stanje, okruženje i priprema igraju u intenzitetu i vrsti iskustva tokom upotrebe magičnih pečuraka ili drugih psihodelika. Priroda, mirno, prijatno i tiho okruženje bez distrakcija, kao i trezvena osoba koja služi kao podrška, muzika, ležeći ili sedeći položaj doprinose celokupno pozitivnom iskustvu. Na šta vas ovo podseća? Meditaciju? Šamanske psihodelične ceremonije? Slučajnost? Ne bismo se složili.
KOMBINOVANJE PSIHODELIKA I MEDITACIJE
Čini se da su krvni pritisak, kao i nivo stresa i anksioznost niži nakon dosledne prakse meditacije. Možda je to zahvaljujući što meditacija čoveku daje priliku da jednostavno bude prisutan u trenutku, posmatra svoje misli iz druge perspektive i povrati osećaj povezanosti sa svetom oko sebe. Stoga, iako protekla iz religioznih i kulturoloških praksi, brojne zdravstvene prednosti meditacije učinili su je popularnom tehnikom koju danas praktikuje ogroman broj ljudi širom sveta i koju koriste i preporučuju psiholozi kao deo terapija. Zamislite svoj mozak kao računar koji neće funkcionisati dobro kada se pregreje. Transcendentalna meditacija je uporediva sa skeniranjem sistema koje vašem mozgu daje vremena da se “restartuje” i bolje funkcioniše. Meditacija stoga može učiniti čuda za “hardver” vašeg mozga. Ali, šta se dešava kada tome dodamo i neki psihodelični softver? Šta je sa dramatičnim promenama koje psihodelici mogu da imaju na našu psihu i duh, naše srce i um, našu svest? Naravno, ova fascinantna dejstva su ujedno i ključan razlog za njihovo konzumiranje. Stoga, šta bi se desilo kada bismo pomešali ove dve prakse izmenjenog stanja svesti? Čarobna eksplozija!
ŠTA KAŽE NAUKA?
Uprkos nedostatku empirijskih istraživanja o korisnosti kombinovanja prakse svesnosti i psihodeličke terapije, nekoliko sprovedenih istraživanja je sugerisalo moguće sinergističke efekte.
- Psiho-biološki faktori
Kod pacijenata sa depresijom, otkriveno je da i praktikovanje meditacije, odnosno stanja svesnosti u trenutku (“mindfulness”) i psilocibin utiču na određene psihološke i biološke faktore koji su povezani sa depresijom. Jedan od kardinalnih simptoma depresije je depresivno raspoloženje, koje je tipično podržano negativnim obrascima razmišljanja i neadekvatnom regulacijom emocija. I meditacija i psilocibin mogu poboljšati depresivno raspoloženje na komplementarne načine. Meditacija deluje tako što promoviše emocionalno prihvatanje, čime se menja način na koji ljudi percipiraju život i nose se sa svojim mislima. Psilocibin, s druge strane, može direktno da promeni te misli – smatra se da zahvaljujući svojim neurološkim dejstvima destabilizuje uspostavljene negativne obrasce uverenja i izaziva blažena transformativna iskustva koje često karakteriše osećaj povezanosti, svetosti i blaženstva, kao i trajni psiho-duhovni uvidi.
- Neurobiološki fatkori i neuroplastičnost
Meditacija i psilocibin takođe mogu da cutiču na neurobiološke faktore povezane sa depresijom. Kod pacijenata sa depresijom, neuroplastičnost – nervni mehanizam kroz koji se mozak strukturno i funkcionalno prilagođava promenama u čovekovom okruženju – često je oštećen. Neuroplastičnost je snažno povezana sa proteinom koji se zove neurotrofni faktor mozga (BDNF), koji je često abnormalno nizak kod pacijenata sa depresijom. Čini se da produžena, ponovljena praksa svesnosti u trenutku pomoću meditacije povećava nivoe BDNF-a, čime se promoviše neuroplastičnost. Psihodelici takođe izazivaju prolazna, ali moćna „neuroplastična pojačanja“, dramatično povećavajući nivoe BDNF čak i nakon samo jedne sesije. Studije takođe pokazuju povećanje neuroplastičnosti na ćelijskom nivou u mozgu usled korišćenja različitih psihodeličnih jedinjenja, uključujući LSD , psilocin i DMT, koje dovodi do funkcionalne promene moždane aktivnosti i hiper-konektivnosti mozga, o čemu više možete pročitati u drugom čanku.
Šta možemo da zaključimo iz ovih otkrića? Da i meditacija i psilocibin deluju na neke od glavnih psiholoških, neuroloških i bioloških faktora koji doprinose depresiji, odnosno ljudskom blagostanju. Međutim, oni deluju drugačije i tokom različitog vremenskog perioda, potencijalno se međusobno dopunjujući i radeći u sinergiji kada se kombinuju.
STUDIJA O KOMPLEMENTARNIM DEJSTVIMA MEDITACIJE I PSIHODELIKA
Nedavna dvostruko slepa placebo kontrolisana studija koju su sproveli Smigielski i saradnici dalje podržava tvrdnje o sinergiji između meditacije i psihodelika i pokazuje da obe prakse ne samo da mogu biti koristan alat u psihoterapiji, već i da imaju opšte dvosmerne prednosti – da meditacija može poboljšati pozitivne efekte psihodelika, i obrnuto. 39 zdravih i iskusnih meditatora koji su učestvovali u 5-dnevnom istraživanju zasnovanom na praktikovanju meditacije i svesnosti dobilo je ili psilocibin ili placebo. Istraživači su zatim uporedili efekte samostalne meditacije (kod grupe koja je dobila palcebo) i meditacije zajedno sa psilocibinom (kod grupe koja je dobila psilocibin) na nekoliko ishoda. Otkrili su da je psilocibin akutno povećao dubinu meditacije u poređenju sa placebo grupom, stoga su iskusni meditatori bili sposobniji da ostanu fokusirani i angažovani u svojoj uobičajenoj praksi pod uticajem psilocibina. Grupa koja je dobila psilocibin je takođe pokazala više nivoe dispozicione svesnosti par dana nakon istraživanja, što odražava povećanu tendenciju da se bude svestan i prisutan u trenutku u svakodnevnom životu. Smigielski i njegovi saradnici odveli su svoj eksperiment korak dalje upoređujući rezultate psilocibinske grupe na 5-dimenzionalnoj skali za procenu izmenjenih stanja svesti sa rezultatima zdravih učesnika koji ne praktikuju meditaciju iz druge studije o psilocibinu. Ispitanici koji su meditirali su pokazali više rezultate u pogledu duhovnog iskustva, stanja blaženstva i osećaju jedinstva, što su podskale koje ukazuju na vrhunska iskustva do kojih potencijalno dovode ova izmenjena stanja svesti. Intrigantno, oni su takođe postigli niže rezultate u gubitku kognitivne kontrole i anksioznosti tokom korišćenja psihodelika. Ovo sugeriše da konzistentna i kontinuirana praksa meditacije može ublažiti negativne aspekte psihodeličkih iskustava, dok istovremeno povećava njihove pozitivnije i dublje efekte.
ZAKLJUČAK
Sve u svemu, praktikovanje svesnosti u trenutku pomoću meditacije i psihodelika čini simbiotski spoj koji ima komplementarne efekte na mnoge psihološke i biološke sisteme, te ujedinjeni mogu funkcionisati snažnije nego pojedinačno i učiniti da doživimo duboko iskustvo koje može promeniti naš život i percepciju sveta. Psihodelična iskustva mogu produbiti praksu meditacije, a meditacija može pripremiti ljude da izvuku maksimum iz svojih psihodeličnih iskustava. Postoji snažna teorijska osnova za argumentaciju za korišćenje prakse svesnosti, odnosno meditaciju kao alata za integraciju pre, tokom i posle psihodeličnih sesija, što zahteva empirijsku verifikaciju kliničkim ispitivanjima. Činjenica je da dosledna praksa meditacije, kao i povremeno odgovorno korišćenje psihodelika mogu da umire i otvore naš um, jer iako gaje teško ukrotiti, on može postati najbolji prijatelj onima koji nauče da ga kontrolišu i koriste. Takođe, ova otkrića mogu nas mnogo toga naučiti o važnosti pripreme pre praktikovanja psihodelika, kao i tome kako upravljati psihodeličnim iskustvom radi postizanja najpozitvnijih efekata.