Mikrodoziranje psihodelicima, posebno magičnim pečurkama, postala je veoma popularna praksa u poslednjih nekoliko godina. Tema psihodelika prisutna je još od davne 1905. godine, ali je tek tokom protekle decenije ponovo zadobila interesovanje koje zaslužuje. S obzirom na to da se magične pečurke u sve većem broju država dekriminalizuju, sve više ispituju od strane naučnika i dobijaju sve veću pažnju zahvaljujući raznim anegdotama poznatih preduzetnika i inovatora iz čuvene Silicijumske doline koji se zaklinju u to da mikrodoziranje psihodelicima podstiče kreativnost i produktivnost, i mnogim drugim psihonautima koji tvrde da im je to promenilo život, nije teško shvatiti zašto ova praksa postaje sve popularnija. U nastavku, saznajte sve što treba da znate o mikrodoziranju psihodelicima i kako možete koristiti mikrodoziranje u svoju korist.
ŠTA JE MIKRODOZIRANJE?
Mikrodoziranje psihodelicima definiše se kao konzumiranje sub-perceptualnih, neprimetnih količina psihodelične supstance. Drugim rečima, mikrodoziranje je uzimanje količina psihodelika u daleko nižim dozama od onih koje su potrebne da se prođe prag psihoaktivnosti. Visoke doze psihodelika kao što su LSD i psilocibinske magične pečurke katalizuju halucinogena „čarobna“ putovanja, dok mnogo niže, „sub-perceptualne“ doze mogu dovesti do poboljšanja kreativnog razmišljanja, sposobnosti rešavanja problema i raspoloženja, bez drugih pratećih psihodeličnih efekata. Stoga, mikrodoziranje je baš onakvo kako i zvuči. To je doza toliko mala da se efekti supstance ne mogu zaista osetiti – oni su samo sub-perceptualni, delujući ispod praga svojih moćnijih, potentnijih dejstava. Mikrodoziranje je efikasno u pogledu toga da se, u ovako malim dozama, brojne koristi koje pruža psilocibin mogu postići, a da se ne uranja u izmenjeno stanje svesti. Dakle, cilj mikrodoziranja nije da dođe do velike primetne promene u raspoloženju ili načinu razmišljanja, niti bi trebalo da imate bilo kakvo psihodelično ili halucinogeno vizuelno iskustvo koje obično prati uobičajene, veće doze psihodelika.
KOLIKA JE „MIKRO“ DOZA?
Mikrodozom obično se smatra desetina količine psihodelika potrebne za minimalna psihoaktivna dejstva. Prosečna mikrodoza psilocibinskih, odnosno magičnih pečuraka iznosi između 0,2–0,5 g sušenih pečuraka. Međutim, doziranje može varirati u zavisnosti od pojedinca, stoga uvek treba uzeti u obzir faktore kao što su telesna težina i visini, kao i individualna osetljivost i prag tolerancije. Idealna doza uvek se može odrediti (odgovornim!) eksperimentisanjem. Kada su u pitanju drugi psihodelici, mikrodoza bi za, na primer, LSD iznosila 10 mikrograma umesto 200-400, a za meskalin 50 mikrograma umesto uobičajenih 500.
DR DŽEJMS FADIMAN – OTAC SAVREMENOG MIKRODOZIRANJA
Malo ljudi je svesno da se veliki deo popularne moderne priče oko mikrodoziranja psihodelicima može svesti na jednog čoveka: dr Džejmsa Fadimana, koji je poznat kao „otac mikrodoziranja“ zahvajujući svojim pionirskim istraživanjima i naučnim studijama na ovu temu. Fadiman je bio jedan od prvih akademika koji je primetio i usredsredio se na potencijal onoga što je nazvao „subperceptualno doziranje“ psihodelicima – prvi zvanični termin za ono što nam je danas poznato kao mikrodoziranje. 1966. godine, Fadiman je bio deo istraživačkog tima koji je radio na istraživanju uloge psihodelika u sposobnosti rešavanja problema. Eksperiment je imao za cilj da potkrepi hipotezu da mikrodoziranje psihodelicima može pomoći profesionalcima u rešavanju problema. Početni rezultati bili su ohrabrujući, ali istraživanje je, nažalost, prekinuto kada su Fadiman i njegov tim primili pismo od američke Uprave za hranu i lekove (FDA), koja je obustavila sve projekte istraživanja psihodelika radi „borbe protiv nezakonite upotrebe“ istih. Fadiman i njegov tim bili su primorani da nastave dalje sa učesnicima i rezultatima koje su do tada prikupili, te ispitaju uticaj mikrodoziranja na svojih 22 ispitanika koji su bili naučnici, inženjeri i matematičari, nakon 6 meseci. Svaki od njih je prijavio trajne efekte mikrodoziranja koji su im pomogli u rešavanju problema, koji su se do tada činili nerešivima. Fadiman, tada star samo 27 godina, znao je da je na tragu nečeg velikog i odlučio je da nastavi da istražuje prednosti psihodelika, bez obzira na to šta je FDA imala da kaže o tome tako što je našao rupu u zakonu. I, tako je Fadiman osnovao Institut za transpersonalnu psihologiju – neprofitnu organizaciju preko koje je savetovao one koji su imali legalan pristup psihodelicima. Takođe je tražio i prikupljao brojne anegdotske izveštaje od psihonauta tokom narednih 40 godina, pre nego što je objavio rezime svojih otkrića u svom remek delu iz 2011. – „Vodiču za psihodeličnog istraživača: bezbedna, terapijska i sveta putovanja“, koji povezuje mikrodoziranje sa raznim prednostima i normalizuje ovu praksu široj javnosti.
NAUKA IZA MIKRODOZIRANJA PSILOCIBINOM
Mikrodoziranje je postalo popularan način da se iskoriste prednosti psihodelika bez propratnih halucinogenih efekata psilocibina. Preduzetnici iz čuvene Silikonske doline su proslavili ovaj trend, koji koriste kako bi poboljšali kreativnost, koncentraciju i otvorili svoj um novim inovacijama i idejama. Ali, kako tačno mikrodoziranje funkcioniše? Aktivni sastojak koji, pre svega, omogućava magičnim pečurkama i drugim psihodelicima da imaju ovakva dejstva je čuveni psilocibin, koji može imati isti efekat kao nootropici, ako se uzima u mikrodozama. Nootropici, poznatiji kao „pametni lekovi“ (o kojima više možete pročitati ovde), su svaka „prirodna ili sintetička supstanca koja može imati pozitivan uticaj na mentalne veštine“. Poznato je da nootropici povećavaju performanse ljudskog mozga i često se nazivaju „kognitivnim pojačivačima“ ili „supstancama koje poboljšavaju pamćenje“. Psihodelici kao što su LSD i psilocibin imaju sličnu strukturu kao i serotonin – jedan od najvažnijih neurotransmitera ljudskog mozga koji utiče na skoro sve naše mentalne sposobnosti, kao što su obrada emocija i informacija. Psilocibin deluje na sličan način kao serotonin, a glavni efekat je stimulacija receptora serotonina “5-HT2A”, koji se nalazi u prefrontalnom korteksu. Stimulisanje ovog receptora dovodi do dva ključna rezultata. Prvi je lučenje neurotrofičnog faktora mozga (BDNF), koji stimuliše neurološki rast, aktivnost i povezivanje različitih mreža neurona – fenomen poznat kao „hiperkonektivnost“ mozga. Drugi je povećan prenos „glutamata“, neurotransmitera najodgovornijeg za funkcije mozga kao što su kognicija, učenje i pamćenje.
PREDNOSTI MIKRODOZIRANJA PSIHODELICIMA
Verovatno se pitate koja je svrha mikrodoziranja ukoliko je ne prate čuveni halucinogeni i duboko-transformativni efekti psihodelika? Mnoga istraživanja i anegdote su pokazale da čak i male količine psihodelika mogu pimati ogroman broj prednosti, bez da ometaju svakodnevno funkcionisanje svojim psihoaktivnim dejstvima. U suštini, ukoliko se uzima u adekvatnoj dozi, mikrodoziranje može imati širok spektar prednosti od lečenja anksioznosti do povećanja produktivnosti. Glavni benefiti mikrodoziranja psilocibinom sobuhvataju povećan nivo kreativnosti, energije, fokusa, kao i poboljšane veštine međuljudskih odnosa. Druga psihološka pitanja kod kojih mikrodoziranje psilocibina može pomoći su ublažavanje poremećaja raspoloženja, depresije i anksioznosti. Medicinska istraživanja takođe ukazuju na to da bi mikrodoziranje moglo i da leči klaster glavobolje, što dovodi do produženih perioda remisije. Konačno, poznato je da mikrodoziranje psilocibinom povećava duhovnu svest, menja životne stavove, perspektivu i podstiče altruizam, što na kraju potencijalno dovodi do generalno pozitivnijeg životnog iskustva kada se uzima u adekvatnoj dozi.
FADIMANOVA ISTRAŽIVANJA O PREDNOSTIMA MIKRODOZIRANJA
Dr Džejms Fadiman, prikupio je veliki broj podataka o mikrodoziranju i formulisao rezime efekata, optimalnih doza i rasporeda mikrodoziranja. Izveštaji koje je prikupio dr Fadiman su pokazali oko 99% pozitivnih iskustava sa mikrodoziranjem, pri čemu je manjina prijavila neprijatan nivo emocionalnog oslobađanja. Iako se individualna iskustva korisnika razlikuju, većina ljudi koje je ispitivao prijavljivalo je slične ishode nakon mikrodoziranja:
• Korisnici obično prijavljuju povećanu kreativnost tokom jutra, posebno kada su angažovani na poslu i kreativnim projektima. Navode da im je mnogo lakše da uđu u tok posla, čineći na taj način radni proces mnogo prijatnijim i produktivnijim.
• Tokom popodnevnih sati, korisnici prijavljuju da imaju više energije nego obično, što takođe može dovesti do povećanja izdržljivosti i snage tokom vežbanja u ovom periodu. Korisnici takođe navode poboljšane nivoe fokusa i koordinacije.
• Kada je u pitanju veče, korisnici prijavljuju poboljšana emocionalna stanja koja stimulišu čvršće međuljudske odnose i ublažavanje simptoma depresije. Ljudi su takođe prijavili osećaj da su emocionalno otvoreniji i svesniji. Povećan nivo zahvalnosti i strahopoštovanja prema životu takođe su stanja koja su obično izražena kod većine ljud prilikom mikrodoziranja.
Sve u svemu, mikrodoziranje je postalo popularan način da se iskoriste razne prednosti psihodelika, bez propratnih halucinogenih efekata koji u određenim situacijama mogu biti onesposobljavajući. Drugi anegdotski i istraživački rezultati takođe ukazuju na slične prednosti mikrodoziranja psihodelicima:
- Poboljšanje produktivnosti i kreativnosti
Mnogi praktičari mikrodoziranja izveštavaju o tome da je „upijanje“ novih informacija i generisanje novih ideja postalo lakše, bez preterane analize, odugovlačenja i anksioznosti koji obično često karakterišu intelektualne i kreativne zadatke. Takođe su prijavili povećanu motivaciju i jasnoću u razmišljanju, što im je pomogla da efikasnije daju prioritet zadacima na poslu i van njega i identifikuju aktivnosti na koje „gube vreme“. Više o tome kako mikrodoziranje utiče na produktivnost i kreativnost možete pročitati ovde.
- Smanjena depresija i anksioznost
Brojke iz nedavnih istraživanja o efektima psilocibina na mozak sugerišu da lekovi dobijeni ili inspirisani psihodelicima mogu igrati značajnu ulogu u budućnosti mentalnog zdravlja. Rezultati studije su pokazali da su oni koji su uzimali male (mikro) doze psilocibina iskusili manju socijalnu izolaciju i osećaj odbačenosti. Vodeći istraživač, Katrin Preler, otkrila je da poremećaji određenih serotoninskih receptora u mozgu mogu izazvati anksioznost, depresiju i socijalni bol, a poznato je psihodelici direktno utiču na iste. Stoga, upotreba sub-perceptivnih doza psilocibina i drugih psihodelika može igrati važnu ulogu u razvoju budućih psiholoških tretmana. Mnogi koji su koristili mikrodoziranje govore da su se prvi put posle mnogo godina osećali „normalno“ – nešto što nisu iskusili sa psihijatrijskim lekovima. Mikrodoziranje je imalo dubok uticaj na neke korisnike, koji su ovu praksu opisali kao takvu da „menja život“ i „spašava život“. Korisnici koji se bore sa anskioznošću često prijavljuju da se osećaju mirnije, prisutnije i sposobnije da se suoče sa situacijama koje bi inače u njima izazivale anksioznost, a da se ne zaglave u krugu brige i inercije.
- Unapređene fizičke i sportske performanse
Vizuelna oštrina kameleona, refleksi kobre i mirni nervi planinske koze su ono što mikrodoziranje može učiniti za strastvene sportiste koji žele da podignu svoje performanse na viši nivo, prema dosadašnjim iskustvima istih. Određene zajednice surfera i penjača, heli skijaša i snoubordera, paraglajdera i kajakaša, na primer, već neko vreme istražuju mikrodoziranje i tvrde da su izuzetno zahtevi fizički činovi koji su zahtevali nadljudsku snagu, ravnotežu, fokus i koncentraciju bili lakši za savladati unosom malih količina halucinogena, obično LSD-a ili psilocibinskih pečuraka.
VODIČ ZA MIKRODOZIRANJE
„U redu“, možda ćete reći. „Ubedili ste me i spreman/a sam da isprobam mikrodoziranje, ali kako i odakle da počnem?“ Ovo je odlično pitanje, stoga ćemo u nastavku sa vama podeliti nekoliko korisnih saveta o tome kako da bezbedno pristupite mikrodoziranju, ukoliko poželite i sami da isprobate potencijalne benefite ove čarobne prakse:
- Idealna mikrodoza
Nijedna količina mikrodoze neće biti ista za sve, zbog faktora koji utiču na potenciju psihodelika poput visine i težine, koji mogu promeniti reakciju osobe na određenu dozu psihodelika. Međutim, standardni opseg za mikrodozu magičnih pečuraka je, kao što smo ranije pomenuli, oko 0,2–0,5 g sušenih pečuraka. Dr Džejms Fadiman podelio je mnoge korisne savete za mikrodoziranje u svojoj knjizi „Vodič za psihodeličnog istraživača“. On preporučuje da uvek počnete sa što manjom dozom, a zatim je postepeno povećavate, kako biste na bezbedan način saznali koja mikrodoza vam odgovara. Jedan od najvećih izazova sa kojima se suočavaju ljudi koji eksperimentišu sa mikrodoziranjem je slučajno makrodoziranje. Stoga, uverite se da uvek izuzetno pažljivo merite svoju dozu i počnete što manjim koracima.
- Učestalost konzumacije
Dr Fadiman takođe savetuje sve mikro-psihonaute da se mikrodoza psilocibina konzumira svaki 4. dan tokom perioda od 10 nedelja, idealno što ranije ujutru kako biste maksimalno iskoristili njen potencijal, ali i jer bi psilocibin mogao da ometa san. Ovo je najbezbedniji način mikrodoziranja za početnike, iako postoji bezbroj različitih rasporeda sa kojima možete nešto kasnije eksperimentisati, kako biste otkrili koji najbolje odgovara vašim dnevnim rutinama. Na primer, drugi mogući raspored je uzimanje mikrodoze psilocibina svaki drugi dan, odnosno 3-4 puta nedeljno. Treći raspored je za malo „iskusnije“ psihonaute, a to je uzimanje mikrodoze svakog radnog dana (npr. ponedeljak, utorak, sreda itd.). Konkretno, ovo je savršena metoda za one koji žele da testiraju mikrodoziranje za potencijalna poboljšanja performansi na poslu. Međutim, važno je napomenuti da prečesto mikrodoziranje psilocibinom, pogotovo bez prekida u ciklusima, može dovesti do razvijanja tolerancije i na kraju dovesti do smanjenja efekata. Iz tog razloga, dr Fadiman predlaže da ostavite nekoliko dana između svake doze, ne prelazie ciklus od oko mesec dana i jednostavno pratite svoju normalnu dnevnu rutinu prilikom mikrodoziranja. Često se navodi da efekti mikrodoziranja traju oko 2 dana, tako da doziranje u uzastopnim danima donekle suvišno, a i važan deo čitavog procesa je upoređivanje toga kako se osećate danima kada ste pod uticajem mikrodoze psilocibina, u poređenju sa onima kada niste, kako biste uspešno istraživali dejstva ove prakse i eksperimentisali sa njima.
- Praćenje ciklusa mikrodoziranja
Važno je da vodite beleške o tome kako se osećate tokom ciklusa mikrodoziranja kako biste mogli da pratite kako kratkoročne, tako i dugoročne efekte koje osetite. Vodite beleške dok prolazite kroz ovaj proces, zapisivajući sve promene, efekte i dejstva koja osećate – na koji način ste se osećali drugačije u vašoj normalnoj dnevnoj rutini i kako ste se ponašali. Ovo se takođe može koristiti kako biste odredili da li treba da promenite svoj raspored ili dozu, te vremenom pronašli svoj lični balans, koji ne ometa vašu funkcionalnost na bilo koji način, a čini da osetite sve druge blagodati psilocibina. Iako bi mikrodoziranje trebalo da se koristi u okviru svakodnevnih rutina i aktivnosti, savetuje se da, posebno na početku ovakvog iskustva, uzmete slobodan dan na poslu ili odložite bilo koje drug obaveze kako biste imali dovoljno vremena da uočite sve neobične efekte mikrodoziranja psilocibinom dok niste u javnom okruženju, barem dok u potpunosti ne savladate mikrodoziranje.