Pedesetih godina prošlog veka aktivni sastojci – psilocin i psilocibin izolovani su iz meksičkih magičnih pečuraka. Psilocibin i psilocin su, moglo bi se reći, dve strane istog novčića. Oni uvek koegzistiraju u magičnim pečurkama, pri čemu je psilocibin preovlađujući (prisutan u većoj meri) i hemijski stabilniji. Oni su hemijski slični – oba jedinjenja su triptamini i po hemijskom sastavu veoma slična serotoninu, odakle osnova za njihova čarobna dejstva i ista takva iskustva koja dolaze sa njima. Psilocin i psilocibin se još uvek ne koriste u savremenoj medicini, ali istraživanja sugerišu da mogu imati potencijalnu primenu u lečenju anksioznosti i drugih mentalnih poremećaja, kao i poboljšanju kvaliteta života terminalno bolesnih pacijenata. Ove dve supstance se polako, ali sigurno, ispituju, kako bi se bolje razumeli efekti halucinogena na ljudski mozak i istražili različiti aspekti pojmova psihoze, ličnosti i svesti. Nema sumnje da su ova dva sastojka upravo ono što pečurke koje ih sadrže čine “magičnima”. Međutim, koja je razlika između psilocibina i psilocina?
U ČEMU JE RAZLIKA IZMEĐU DVA GLAVNA SASTOJKA MAGIČNIH PEČURAKA?
Ukratko? Oba su prisutna u halucinogenim magičnim pečurkama, ali psilocin je psihoaktivno jedinjenje, dok je psilocibin prekurzor – jedinjenje koji učestvuje u hemijskoj reakciji kojom se proizvodi neko drugo jedinjenje, u ovom slučaju – psilocin. Drugim rečima, sve magične pečurke sadrže i psilocibin i psilocin. Međutim, psihoaktivni sastojak ovih pečuraka je psilocin. Psilocibin se razgrađuje u psilocin, a oba sastojka ispoljavaju svoje halucinogeno dejstvo delujući kao agonisti (supstance koje pokreću fiziološki odgovor) na serotoninskim 2B i 2C receptorima. No, ova osnovna razlika dovodi do još drugih.
4 RAZLIKE IZMEĐU PSILOCIBINA I PSILOCINA
- Psilocin brže oksidiše od psilocibina
Psilocin vrlo brzo oksidiše i gubi svoju moć. Ovo se može primetiti u plavim, crnim ili ljubičastim modricama koje nastaju kada se beru pečurke. Psilocibin ima dodatni fosforni lanac u svom sastavu koji sprečava oksidaciju. Zbog toga se pečurke koje sadrže psilocibin mogu sušiti i čuvati dugo, bez pada potencije. U stvari, sušene psilocibinske pečurke postaju snažnije kada su dehidrirane. Ova stabilnost je takođe razlog što se psilocibin, a ne psilocin, sintetiše u laboratoriji za istraživanje.
- Hemijska struktura
Psilocibin i psilocin su alkaloidi triptamina i strukturni analozi neurotransmitera serotonina. Serotonin ili 5-hidroksitriptamin (5-HT) je biohemijski glasnik i regulator sintetizovan iz esencijalne amino kiseline L-triptofana. Psilocin ili 4-hidroksi N,N dimetiltriptamin (4-HO-DMT) je agonist serotoninskih receptora u mozgu. Psilocibin ili O-fosforil-4-hidroksi N,N dimetiltriptamin treba da se obradi u jetri da bi se uklonio lanac fosfora (defosforilacija), pre nego što postane psihoaktivno jedinjenje psilocin. Pošto ne utiču na dopaminski sistem, triptamini, odnosno ni psilobicin, ni psilocin ne izazivaju fizičku zavisnost.
- Molekularna struktura
Hajde da zađemo u još sitnije i detaljnije razlike ove dva vrlo slična sastojka magičnih pečuraka. Molekularna formula psilobicina je C12H17N204P, a njegova molekulska težina 284,3 g/mol. Molekularna formula psilocina je C12H16N20, a njegova molekularna težina 204.3 g/mol. Ukoliko se razumete u hemiju, ovaj podatak će vam pomoći da razlikujete ova dva glavna sastojka magićnih pečuraka.
- Razgradnja
Psilocin je u mnogo manjoj količini prisutan u magičnim pečurkama, nego psilobicin, jer ima mnogo jače dejstvo. Psilocibin se razlaže u psilocin u prisustvu kiseline (kao što je želudačna kiselina), tako da kada uzimate psilocibin, vaš probavni sistem ga pretvara u psilocin, što je ono što ima „psihedelični“ efekat na vas. U principu, ova dva sastojka sarađuju zajedno. Hemijski proces koji se zove defosforilacija uklanja fosfatnu grupu na psilocibinu, stvarajući psilocin. Defosforilacija psilocibina se dešava na dva načina u različitim delovima tela:
- Kisela sredina u želucu je povoljna sredina za brzu defosforilaciju psilocibina
- Enzimi kao što su alkalna fosfataza i druge nespecifične esteraze defosforilišu psilocibin u crevima, bubrezima i krvi.
KAKO OVA DVA SASTOJKA SARAĐUJU I DOVODE DO “MAGIČNOG” DEJSTVA?
Psilocibin deluje kao hemijski prekursor za psilocin. Kada konzumirate magičnu pečurku, vaše telo će početi da je razgrađuje, oslobađajući psilocibin i psilocin u digestivni trakt. Kako se ova jedinjenja apsorbuju, psilocin ulazi u krvotok i kreće se ka mozgu. Psilocibin prolazi kroz dodatni metabolički proces koji ga razlaže u psilocin. Kada je psilocin u vašem krvotoku, probija se ka serotoninskim receptorima, koji su u velikoj meri odgovorni za kontrolu našeg raspoloženja. Tada počinje vaše magično putovanje.
PSILOCIBIN I PSILOCIN: DVE STRANE ISTOG NOVČIĆA
I psilocibin i psilocin se mogu proizvoditi sintetički, ali najčešći su u svojim prirodnim oblicima, u prirodi. Ova dva glavna sastojka magičnih pečuraka kojima se možemo zahvaliti za njihovo čarobno dejstvo su više slični, nego što se razlikuju, te sarađuju zajedno kako bi izazvali magična halucinogena i psihoaktivna dejstva stimulacijom serotoninskih 2A receptora aktivnim metabolitom psilocibina – psilocinom. Stoga, zahvalite se oboma, ukoliko ikada za time budete osetili potrebu, nakon što vas odvedu na vanzemaljsko putovanje kroz izmenjeno stanje svesti.